Obaveštenja

2014 Obaveštenje 1
Novo! Paket usluga za kontrolu zdravlja štitne žlezdeOpširnije
2014 Obaveštenje 2
Novo! SENIOR program - paket sistematskih pregledaOpširnije
2013 Obaveštenje 3
Novo! Dr Knežević S., otorinolaringolog - pregledi po zakazivanjuOpširnije
2013 Obaveštenje 4
Novo! Dr Crnogorac Siniša, hirurg - pregledi četvrtkom ili po dogovoruOpširnije
 
 

  Škljocavi prst (eng. "trigger finger")



      Škljocavi prst ili na engleskom "trigger finger", zapravo je tenosinovitis, što podrazumijeva upalu i zadebljanje omotača tetive. Proces može zahvatiti skoro svaku tetivu na ručnom zglobu i šaci. Uzročnici su reumatoidni artritis, karpalni sindrom, sistematske bolesti (recimo, šećerna bolest) i trauma. Bolest je uzrokovana disproporcijom između širine tetive i kanala u koji ona ulazi na mjestu korijena prsta. Tetiva, naime, ne može proći bez dodatnog opterećenja. Bolest je dominantna kod žena prosječne starosti između 55 i 60 godina. Trauma kao etiološki faktor je potvrđena, jer se bolest javlja na dominantnoj šaci i vezana je uz neke profesije gdje postoji stalni pritisak na šaku. Klinički se bolest manifestira bolom i smanjenjem snage hvata, te "okidanjem" prsta prilikom savijanja i (češće) opružanja. U nekim slučajevima prst je fiksiran u savijenom položaju i samo se pasivno može ispružiti u potpunosti. Neki pacijenti, zbog straha od boli prilikom opružanja, prst stalno drže u prinudnom položaju. Tako nastaje sekundarna kontraktura na nivou proksimalnog interfalengealnog zgloba (između gornjeg i srednjeg članka prsta), koja se teže korigira. Tetivne niti se skupljaju, slično fenomenu prolaska konca kroz iglu. Dugo trajanje bolesti završava se degenerativnim promjenama, čvorovima na nivou tetive i kanala kroz koji ona prolazi. Ima pokušaja da se ova bolest tretira kortikosteroidnom injekcijom, ali rezultati nisu zadovoljavajući. Jedino idealno rješenje je kirurški zahvat kada se kanal proširuje. Neposredno po završenoj kirurškoj proceduri pacijent stiče puni obim pokreta. Operativni zahvat je sasvim jednostavan, traje 10 do 15 minuta i radi se u lokalnoj anesteziji. Pacijent nakon operativnog zahvata može odmah kući, a oporavak je bezbolan i lagan. Konci se skidaju nakon deset dana.

Kinesio taping nije ograničen isključivo na probleme sa mišićima i zglobovima nego nudi mogućnost šire primjene kao liječenje migrene, edema, inkontinencije i menstrualnih bolova, kao preventivna mjera kod rekreativnog bavljenja sportom, te u vrhunskom sportu.

Razvoj metode kinesio (pokret) taping (traka)
Metoda je razvijana i usavršavana gotovo 25 godina.

Temeljne ideje razvio je 70-ih godina prošlog stoljeća Japanac Kenzo Kase na temelju svog kliničkog iskustva prilikom čega je utvrdio da mnogi bolovi rezultiraju iz funkcijskih smetnji mišića i tkiva u području zglobova i njihovog međusobnog narušenog sklada. Problemi sa zglobovima postaju učestaliji zbog nesrazmjerne snage i fleksibilnosti mišića oko zgloba. Metoda je razvijana i usavršavana gotovo 25 godina.

Od metode do terapije
Ova učinkovita metoda liječenja postala je sastavni dio prevencije i rehabilitacije na svjetskim prvenstvima, olimpijskim igrama i različitim sportskim natjecanjima.

Zašto je metoda kinesio taping toliko učinkovita u liječenju boli? Kod upale mišića prostor između kože i mišićja je smanjen iz čega proizlazi smanjen protok limfne tekućine. Limfni zastoj vrši kompresiju i nadražuje receptore boli u koži što vodi k lokalnom stvaranju boli. Ako se koža u zahvaćenom području prije i tijekom stavljanja trake rastegne, prilikom povratka u prvobitno stanje zajedno s nalijepljenom trakom napravit će se valovi, kožni nabori. Taj efekt kože je najvažniji temelj metode kinesio taping. Kroz podizanje kože povećava se prostor između kože i supkutanog tkiva, što omogućava slobodan protok limfe u limfni sustav, time se smanjuje nadražaj receptora što rezultira smanjenjem i prestankom boli. Ova učinkovita metoda liječenja postala je sastavni dio prevencije i rehabilitacije na svjetskim prvenstvima, Olimpijskim igrama i različitim sportskim natjecanjima.

Temeljne funkcije i učinci kinesio tapinga
1. Poboljšanje funkcije mišića: npr. nakon rupture mišića, tekućina koja tom prilikom nastaje u međustaničnom prostoru uzrokuje povećanje pritiska, javljaju se bolovi, oticanje i povećanje tonusa mišića.
2. Poboljšanje cirkulacije tjelesnih tekućina: npr. kod oštećenja tkiva dolazi do izlijevanja tekućina u određenom području, što rezultira upalnom reakcijom
3. Redukcija boli: Lijepljenje trake potiče podražaj mehanoceptora na koži. Nastali signali putem mehanoceptora stižu u leđnu moždinu, aktiviraju stanice za kontrolu u moždanom deblu i time smanjuju jačinu osjećaja boli u mozgu.
4. Podupiranje funkcije zgloba: Različitim načinom postavljanja kinesio tapinga utječe se na mišićni tonus, korigiraju se nejednakosti i asimetrije, čime nastaje ravnoteža u mišićnim grupama.

Stimuliranjem proprioceptora postiže se bolji osjećaj pokreta. Funkcionalno i mehaničko korigiranje pružaju pasivnu potporu, a time i poboljšanje funkcije zgloba.

Četiri su tehnike postavljanja kinesio tapinga
Postavljanje kinesio tapinga djeluje na normalizaciju tonusa, smanjenje boli i poboljšanje elastičnosti.


1. Postavljanje na mišiće primjenjuje se kod povišenog ili sniženog tonusa, kao i kod ozljeda mišića. Postavljanje kinesio tapinga djeluje na normalizaciju tonusa, smanjenje boli i poboljšanje elastičnosti.
2. Postavljanje kinesio tapinga na ligamente primjenjuje se kod ozljeda, preopterećenja tetivnog aparata i ligamenata što rezultira smanjenjem boli i poboljšanjem elastičnosti.
3. Korektivno postavljanje trake razlikuje se prema korekciji funkcije i korekciji fascije. Korekcija funkcije se primjenjuje kod lošeg položaja kostiju, npr. korekcija patele i prilikom nanošenja traka se maksimalno rastegne. Korekcija preko fascije primjenjuje se preko lijepljenja mišićne facsije i djeluje na opuštanje fascije kao i smanjenje boli. Postavljanje kinesio tapinga na fasciju vrši se na način da se traka maksimalno nategne.
4. Postavljanje za protok limfe omogućava podizanje kože, čime se povećava prostor između kože i supkutanog tkiva. Time se omogućava da limfa jednostavnije istječe u limfni sustav, što rezultira bržim smanjenjem edema.

Vezivno tkivo se opušta s posljedicom da se filamenti (vlakna) između endotelnih stanica inicijalnog limfnog sustava i elastičnih vlakana vezivnog tkiva mogu bolje pokretati. Nakon toga se zalisci na venama lakše otvore i limfna tekućina brže protječe. Traka omogućava daljnje protjecanje tekućine koja ima sposobnost kretanja uzduž svoga puta (vena). Kinesio taping-traka omogućava brži protok limfe u smjeru u kojem je nalijepljena. Ta tri principa djelovanja predstavljaju temelj kontinuirane limfne drenaže tijekom cjelokupnog nošenja trake.